• On/Off

...bas kako kaze pisma...komplicirano je...hmmm..imala sam puno razocarenja u ljubavi,ali sam naucila zivit s tim...prekinila sam s momkom ima 3 tjedna i tek sad kad ga vise nema kraj mene shvacam da ga nisam nikad ni tribala...upoznala sam ga priko frendica,one idu skupa s njim na folklor i tako jednom prilikom sam izasla s njima vani i eto,upoznali smo se ali nije bilo nista izmedu nas osim kemije...iduci dan smo se dopisivali na facebooku i malo pomalo,prohodali smo...u pocetku je swe bilo super,medutim kako sam ga bolje upoznavala sve sam vise otkrivala njegove mane i to mu je ocito smetalo...prikinili smo zato sta on nije bio siguran u to da li me voli ili ne jer on nikad prije nije to osjetia pa nije moga znat....na kraju svega sam skuzila da san bila u wezi s jednin diteton koji ne zna razlikovat osjecaje...najvise san mu zamjerila to sta je uvik misa prijatelje i mene skupa...nase je probleme i intimne stvari govorija mojin prijateljicama a one su to naravno rekle meni...ja sam inace osoba koja sve opaza,sve detalje a on je to shvacao kao da dramatiziram,a to nije bila istina...sve u svemu,vidim da on nije za mene jer se karakterno nismo slagali i mislim da sam puno jaca osoba od njega i da mi zato treba netko tko je na istoj valnoj duzini sa mnom...svi njegovi prijatelji su mi rekli kako se umislija od kad je sa mnom i da sam mu ja dala samopouzdanje i krila...sad kad je gotovo s nama svi mi govore da se previse umislija i poceli su ga ne podnosit,..njemu su na prvom mjestu prijatelji i da ga svi vole,da bude omiljen u zenskom i u muskom drustvu ...to je njegov kompleks...kad smo prekinili upoznala sam jednog lika,preeesavrsenog,zgodan,lip,ka osoba predobar...medutim,opet problem...naravno...on ne zeli veze priko lita...reka je da moze bit nesto tek kad pocme skola....a jbt,nikako na zelenu granu....iako sam se puuuno puta razocarala u ljubavi,jos uvik virujem da ona postoji i da cu jednog dana upoznat svoju pravu ljubav...kad tad,,,,hehe

...kako poceti???...hmmm...da se predstavim,da uputim neki slatki "ewo i ja naprawila blog...hihihi"...NE!!...pocet cu sasvim drukcije,neuobicajeno...
...svi su pocetci teski,pa tako i ovaj...pocetak i kraj su dva sasvim razlicita pojma,a opet su tako bliski...sve ima svoj kraj i svoj pocetak,ama bas sve...nadam se da je ovo dobar nacin da pocmem..ne znam ni ja sama zasto sam pocela pisati blog,vjerovatno zato jer se trebam negdje ispuhati,iskazati,...pisat cu o svom zivotu,o svom pogledu na svijet i potrudit cu se da to bude zanimljivo za vas citaoce...eto,to bi bilo to...dobrodosli u moj svijet!!...heh...ne zelim sad razmisljati o kraju ovog bloga,ali on ce kad tad doci...i stoga cu se podrudit da ga docekamo s osmijehom,jer uostalom...sto nam drugo preostaje....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.